ŠTIMUNG

Štimung je fenomen atmosferskoga koji nam ponovno otvara oči za izvorna životna iskustva u svakodnevnom životu bliskom prirodi, ali i u estetici i umjetnosti. Upućuje na težišnu ulogu osjetila i naše svakidašnje osjetilnosti, osjećaja.

Fenomeni atmosferskoga, gestovnoga, neverbalne komunikacije i ekstaza koji proizlaze iz štimunga predmet su našeg interesa. Zanimaju nas vanjski svijet i „nehotična životna iskustva” koja omogućavaju artikulaciju fenomena osjećajnog tijela, tjelesne komunikacije i atmosfera.

U štimungu tijelo je živo od krvi i mesa, dakle osjećano, doživljajno, tijelo koje svjedoči samo o sebi, koje samosvojnim načinom egzemplificira, odnosno dokazuje svoju stvarnost.

Zanima nas cjelokupno tijelo zahvaćeno štimungom, koje dovodi do onog što zovemo napetošću, španungom (Spannung). Kakvo je to stanje? To je stanje pojedinačne osobnosti koja bi se u našem slučaju trebala razviti do neslućenih mogućnosti mašte i kreativnosti kao glavnom motivu zašto uopće pristupamo ovom uratku.

U štimungu naša tijela prevladavaju uobičajeni automatizam tjelesne komunikacije odnosno bliskosti i traže nepoznato u poznatome, prelazimo granicu tijela i tražimo nešto drugo. Kompleksno je to stanje naše osobnosti, mješavina emocija, strasti, fantazije…

Očito je moguće zakomplicirati stvar i filozofirati o štimungu, zato ga nemojmo podcjenjivati, jer nas oslobađa za „prepuštajuća iskustva tjelesnosti”, vraća onome što smo zaboravili, a to su spontanost življenja, prepuštanje iskustvu žive tjelesnosti – ljubav, sreća, radost, tuga, bol, tjelesna stanja, dojmovi, prostornost, atmosfere, situacije…