ŠKOLJKA ŠUMI - prema motivima romana "Izvanbrodski dnevnik" Slobodana Novaka - Teatro VeRRdi

U tekstu O drugim prostorima Michel Foucault psihijatrijske klinike, staračke

domove, zatvorske ustanove naziva heterotopijama otklona, drugim prostorima/prostorima Drugoga, onih čije ponašanje odstupa od uobičajenog prosjeka ili norme. Junak Izvanbrodskog dnevnika Slobodana Novaka, Magister in farmacia, kojemu – eto – ni imena ne znamo, čovjek je koji putuje upravo u prostor otklona – u psihijatrijsku ustanovu, koju naziva i svojim posljednjim utočištem.

Ako ćemo se složiti da su granice jezika i granice spoznaje, Novakov Magistar pleše upravo tim granicama, neumorno se zabavljajući jezikom i njegovim zadatostima, riječima i njihovim mnogostrukim značenjima, stvarajući tekstualnu partituru koja – poput jezika Preradovićeva roda – zvoni, zveči, zuji, zveči, šumi, grmi, tutnji i huči.

Pripovijedajući u prvom licu, protagonist jezikom (ra)stvara svijet, a taj svijet promatramo kroz omiljeni srednjovjekovni i renesansni topos obrnutog svijeta (mundus inversus). U takvom obrnutom svijetu, utočište više nije otok, u imaginariju inače gotovo istovjetan s pojmom utopije, već umobolnica, a maska ludosti omogućava da se izbjegne ideologija šutnje, da se kaže i ono što nije oportuno reći.

Središnji dio romana, podnaslovljen Školjka šumi, ujedno je i okosnica ove

adaptacije. U vlaku, još jednom od drugih prostora – prostoru prijelaza, Magistar se poigrava svojim pratiteljem, općinskim funkcionarom Sirenom, zaduženim da ga izruči u psihijatrijsku ustanovu. Otimajući mu dokumente i uputnice koji potvrđuju njegovu dijagnozu, naš junak upleće se u igru tako tipičnu za poetiku apsurda, u kojoj se više ne zna tko je od njih dvojice – lud. Dokumenti lako gore i nestaju – a identiteti, uloge i funkcije koji su njima uspostavljeni jednako su nestalni kao i sam papir.

Da rukopisi pak ne gore, potvrđuje inicijativa glumice Maruške Aras da upravo monodramskom adaptacijom Novakovog romana kojom odzvanja tvrdnja da je svaka diploma ujedno i dijagnoza završi svoj studij i započne profesionalni život, udahnjujući tako jednom od klasika hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća, zapamćenom i po nizu antologijskih kazališnih i filmskih adaptacija, novi život.

Novakov Izvanbrodski dnevnik polazište je za uzbudljivu i vehementnu glumačku igru, koja nas, ukazujući nam obrnuti svijet, podsjeća da ludilo nije samo medicinska dijagnoza, već, kao i pojam normalnog (bilo ono staro ili novo), pitanje društvenih odnosa, ideologije i moći.

– Hrvoje Korbar

AUTORSKI TIM:

Izvodi: Maruška Aras

Autori adaptacije: Maruška Aras i Hrvoje Korbar

Redatelj i dramaturg: Hrvoje Korbar

Skladatelj: Stanko Juzbašić

Kostimografkinja: Katarina Perić

Oblikovatelj svjetla: Martin Šatović

Fotografkinja: Adrijana Vidić

Producent: Juraj Aras

Produkcija: Teatro VeRRdi

Hvala: Javor Novak, Mladen Vasary, Tonko Maroević, Tomislav Brlek, Krešimir Dolenčić, Ansambl Lado, Tena Bošnjaković, Saša Božić, Romana Brajša, Matea Bilosnić, Ivan Liik, Bojan Gagić

Predstavu su podržali Grad Zadar, Ministarstvo kulture RH, Kazalište lutaka Zadar, KunstTeatar i umjetnička organizacija De facto u sklopu programa Center stage.