LEVANT

Autorski rad Petre Hrašćanec i Saše Božića Levant nastao je u suradnji s glazbenikom Alenom Sinkauzom. Predstava smješta rad Hrašćanec i Božića unutar relacijskog diskursa i povezanih osobnih povijesti, propitujući suvremena pitanja o sjećanju, slobodi i identitetu. Kao treći dio trilogije (uz Kompas i Horizont), organiziran je oko egzistencijalnih pitanja, a bavi se temama bijega/slobode te u prvi plan stavlja slike ljeta, vode i neba. Vjetar kao metafora snage, ali i promjene preveden je u audio-vizualni svijet predstave.

Levant ili levanat (franc. levant, tal. levante: istok) vlažan je i hladan istočni vjetar na Sredozemlju, a sam pojam izvorno je značio „istokˮ. Konceptualna otvorenost Levanta usporediva je s nazivom vjetra u zajedničkome naglasku na promjenjivosti, dinamici, poetici i politici odnosa. Izvedba naglašava ideju o nužnosti neprozirnosti u našem razumijevanju drugog, a ne potpunu transparentnost susreta.

Specifičnost Levanta leži u izlaganju suptilna i kriptična plesnog jezika koji u prvi plan stavlja specifične tjelesne prakse istoka i zapada kao sredstvo proizvodnje afektivna sadržaja te propituje stereotipno čitanje značenja i uloga.

Trilogija Kompas, Horizont i Levant proizlazi iz zajedničkog nazivnika teme kojom se Hrašćanec i Božić bave u suradnji s izabranim umjetnicima. Temu je najlakše mapirati riječju samoća iako zapravo predstave govore o veoma specifičnom bivanju zajedno unutar okolnosti i značenja koja se grade audio-vizualnim svijetom svake od cjelina. Forma dueta na sceni bila je polazišna točka istraživanja, s naglaskom na dojmu sličnosti koji se nudi fizičkim ili performativnim epitetima izvođača. Te konstante ili vrijednosti prenesene su i u same naslove svih triju predstava.