Istovremeno potaknuti melankolijom i radošću koje u nama bude sjećanja na neka davna, zaboravljena igrališta iz naših djetinjstva, stvaramo novo igralište u sigurnom prostoru kazališta. Igralište 22 u dvama medijima – plesu i zvuku – želi zabilježiti i uhvatiti prolaznost vremena i odati počast susretu i igri.
Preispitujemo kontraste između ispunjenog i praznog te osjećaj pripadnosti naspram osjećaja otuđenosti koristeći se osobnim i kolektivnim sjećanjima na prostore igrališta. Svjedočeći krizi kroz koju kazalište prolazi u vremenu sve većeg populariziranja drugih medija i brzog konzumiranja sadržaja, težimo usporiti i usmjeriti vlastitu pozornost te ponuditi gledateljima mogućnost da svoju pozornost usmjere na praćenje jednog sadržaja. Želja nam je ovim projektom vratiti se tvorničkim postavkama koristeći se samo dvama elementima – plesom i zvukom.