U ovoj distopijskoj satiri, moderni tinejdžeri David i njegova sestra Jennifer magično bivaju uvučeni u crno-bijeli televizijski sitcom iz 1950-ih pod nazivom Pleasantville, gdje je život naizgled savršen, ali potpuno lišen dubine, individualnosti i slobodne volje. Redatelj Gary Ross koristi ovaj izolirani, sterilni gradić kao metaforu za totalitarni konformizam, gdje nema požara, knjige su prazne, a građani ne poznaju umjetnost ni strast.
Ključni distopijski moment nastaje uvođenjem ljudskih emocija, književnosti i seksualnosti, što pokreće vizualnu transformaciju svijeta iz crno-bijelog u puni kolor, ali i izaziva nasilan odgovor konzervativnih vlasti koje kroz cenzuru, zabrane i premlaćivanja pokušavaju očuvati stari poredak. Film se time pretvara u snažnu adaptaciju društvenih strahova od promjene, slaveći bunt i prihvaćanje nesavršenosti naspram zastrašujuće, umjetno nametnute društvene harmonije.