Siromašni pisac Ivan Gajski (Ivan Vidović) zaljubi se u Sonju (Mirjana Majurec), kćer profesora Boškovića (Fabijan Šovagović) te nekako u isto vrijeme otkriva da vlast u gradu preuzima posebna vrsta štakora koja ima sposobnost uzimanja ljudske fizionomije. Na čelu štakorske organizacije je tajanstveni Izbavitelj...
Iako se radi o prvom hrvatskom dugometražnom hororu, Papić je žanrovsku stravu upotrijebio prvenstveno kao alegoriju totalitarističkih režima. Na meti je nacizam, ali neki su u filmu prepoznali i aluziju na komunistički totalitarizam. Ovaj kultni film hvaljen je zbog snovite atmosfere i upečatljive scenografije, posebice u sjajnoj sceni banketa ljudi-štakora snimljenoj u eksterijeru Hrvatskog državnog arhiva i interijeru HAZU-a.
Film se ističe kao jedan od rijetkih primjera znanstvene fantastike i horora u tadašnjoj hrvatskoj kinematografiji. Svi trikovi pretvorbi ljudi u štakore ostvareni su isključivo maskom i trikovima u kameri (bez naknadne obrade slike). Vizualna komponenta dominantna je tijekom filma za koji je znakovita usklađenost svjetla, kostimografije, scenografije i maske, a većina zbivanja odvija se noću u zatvorenim i podzemnim prostorima. Stoga je na pulskom festivalu 1977. Zlatnom arenom nagrađen scenograf Drago Turina, a Srebrnom direktor fotografije Ivica Rajković. Papić je snimio i manje uspjeli nastavak filma Infekcija (2003).