50. SKAZ / DOM BERNARDE ALBE
DRAMSKI STUDIO Ce Ka Te-a – SamaDrama
Federico Garcia Lorca, Ivana Peroš : DOM BERNARDE ALBE // Redateljica : Ivana Peroš
GLUMCI I ULOGE
Ivana Turjak-Čebohin — Bernarda Alba
Petar Bagarić — Antonio Benavides, Pepe Romano
Barbara Tartaglia Roca — Poncia
Andrea Šajminger — Angustias
Monika Tomljenović — Magdalena
Martina Lukić — Martirio
Nives Trbović Matijević — Adela
Lana Mrša — Amalia
Alma Šalamun — Prosjakinja, María Josefa
Marijana Zovko Končić — Služavka
Nensi Markusović — Sluškinja
Maja Šegvić Klarić — Prudencia, Žena
Martin Tisanić — Seljak
Ognjen Milošević — Enrique
Nataša Matijević — Seljanka
O predstavi
Predstava je nastala prema drami Federico García Lorca „Kuća Bernarde Albe“.
Bernardin dom nije mjesto kakvo bismo poželjeli. U njemu vladaju zavist, nadmetanje i zluradost. Zbog pritiska društva, surove tradicije i gladi za moći, žene u obitelji generacijama su odgajane u patrijarhalnoj sredini. Nakon smrti oca, običaj nalaže dugotrajnu žalost i povlačenje iz svijeta, pa kćeri ostaju zatvorene u kući zabrtvljenih prozora.
U takvim okolnostima neminovno se gomilaju egzistencijalne i emocionalne frustracije. Likovi su određeni strogim društvenim tabuima, a svaka od žena na svoj način ulazi u sukob – između moći koja prerasta u tiraniju, sputane slobode i senzualnosti koja traži izlaz. Bernarda pritom ponosno ističe svoj stav: „Konac i igla su za ženku, bič i mazga za mužjaka.“
Unutar takvog ustrojstva društvo pasivno promatra propast jedne obitelji kao tuđu nevolju, posjedovanje kao zamjenu za ljubav, a za smrt mlade žene gotovo nitko ne mari.
U Lorcinoj drami muški likovi samo se spominju, no u našoj verziji oni su prisutni kao međuigra i epizoda u nizu glavnih zbivanja.
Kroz predstavu postavljamo pitanja: koliku kontrolu žene imaju u određivanju vlastitog položaja, koliki je njihov utjecaj u odgoju sinova i kćeri te prenose li ponekad i same naslijeđene stereotipe? I naposljetku – je li se kroz desetljeća doista nešto promijenilo?